Noćima ćeš hodati hladnim i pustim ulicama prekrivenim snegom, promrzlog tela, crvenih obraza. Ruke ćeš držati u džepovima, a telo će ti biti zgrbljeno od hladnoće. Ulice će biti osvetljene belinom snega i gradskom rasvetom. Pon
ekad će kraj tebe proći neki neznani stranac, mladi zaljubljeni par, pijano društvo koje žuri kući...
I u svim tim licima koji će proći kraj tebe, tražićeš Nju. Dugo ćeš se okretati za svakim ko prođe. Boleće te duša, svaki centimetar tela. Mrzećeš se jer si je povredio, jer si pustio da tek tako ode. Kući ćeš dolaziti pijan znajući da je prošla još jedna noć bez nje.
Dugo će vremena proći, ali nikad više nećeš biti onaj stari. Nikad više onakav kakvim te je ona činila.
Nijedna neće znati, neće moći, neće ni srce hteti, da ti bude ono što je ona bila. Ponekad ćeš čuti da je zaljubljena i srećna s nekim drugim, pa ćeš svaki put utehu pokušati pronaći u piću, ali utehe nigde neće biti, kao ni Nje.